Ho-koš-po-koš pr-de ko-koš i-ma jed-na mod-ra rje-ka
Prije pola stoljeća svijet je još uvijek bio dobri stari svijet u kom se znalo kako šta funkcioniše i šta je čija zadaća. Uslijed nepostojanja globalne informatičke mreže čeljad je saznanja o svijetu dobijala putem škole,
zatim putem medija, te putem zanimljivih a beskorisnih sadržaja kao što su umjetnost i kultura, mada ni običnoj i profanoj zabavi ne bi bilo pošteno oduzet tu edukativnu dimenziju. Kultura, umjetnost i zabava podučavale su čeljad onome za šta škole nisu imale vremena kao i onome
što nije bilo od suštinskog značaja za pravilnu izgradnju proletera, inokosnog poljoprivrednog proizvođača i poštenog inteligenta.
Tako je Mak Dizdar morao napisati svoju čuvenu pjesmicu u kojoj je objasnio gdje se nalazi Modra rijeka. Pošto se u nas poezija ipak više piše nego
što se čita, ta je korisna informacija ostala nepoznata većem broju čeljadi, pa su zato Indeksi odlučili uglazbit Modru rijeku i tako informaciju o njenoj zemljopisnoj lokaciji učinit dostupnom širokim radnim masama. Mi smo onda svi naučili tu pjesmicu i mogli smo u svako doba
dana i noći, pa čak i nakon četiri do šest ispijenih piva, ko iz topa ispucat sve što znademo o Modroj rijeci. A znali smo uglavnom dvije stvari.
Pod jedan smo znali da se ona nalazi iza gore iza dola iza sedam iza osam i još huđe i još luđe preko mornih preko gorkih preko gloga
